Cijene roba nisu održale korak s rastućim troškovima, zbog čega se mnogi uzgajivači međuratnih usjeva bore da zadrže svoje poslovanje na pozitivnim osnovama u novoj godini.
Randy Dowdy, uzgajivač kukuruza i soje visokog{0}}prinosa i konsultant za agronomiju, daje jasnu sliku ekonomskog pritiska koji se spušta na američke farmere.
Svjež nakon posjete kupcima, Dowdy kaže da ista tri pitanja dominiraju gotovo u svakoj raspravi koju je vodio s uzgajivačima:
Gdje možemo smanjiti troškove?
Gde moramo da potrošimo novac da bismo ostali u poslu?
Kako servisiramo postojeći dug kada su marže tanke?
Čak i sa jakim prinosima ove godine, mnogi farmeri, napominje, "nisu mogli nadmašiti bilansne knjige". Cijene roba nisu išle u korak s rastućim troškovima, kaže on, ostavljajući poljoprivrednike koji se bore da svoje poslovanje drže u plusu.
Troškovi su porasli, dijelom zbog propisa
Dowdy suprotstavlja svoje rane godine u poljoprivredi sa današnjom stvarnošću. Kada je počeo da se bavi poljoprivredom 2008. godine, njegov prvi traktor koštao je između 150.000 i 175.000 dolara. Sada, kaže on, traktor slične konjske snage "može raditi otprilike tri puta više od iznosa od dolara."
On prati značajan dio te eskalacije do emisija i ekoloških propisa koji su počeli da se povećavaju kasnih 2000-ih. On podsjeća na početni skok cijena, praćen godišnjim povećanjem od 6% do 8% od tada, povećavajući teret za finansije farmi. Složenost koja dolazi sa mašinskim sistemima, tvrdi on, takođe je oduzela farmerima mogućnost da popravljaju sopstvenu opremu.
"Ne možete raditi na [opremi] bez kompjutera. Čak ni tehničari ne mogu raditi na njima bez kompjutera", spomenuo je u nedavnom segmentu AgriTalk-a.
Napominjući da nije sav skok cijena posljedica kontrole emisija, Dowdy vjeruje da je regulatorni val dao pokriće nekim proizvođačima da podignu cijene.
Dowdy je rekao da se ne protivi podržavanju poljoprivrednih niša - da svi profitabilni uzgajivači kukuruza i soje s kojima se nedavno susreo imaju neku vrstu specijalnosti.
"Ako postoji mala pomoć za te momke, nemam problema s tim. Ali na kraju dana, uzgajivači usjeva su tamo gdje pomoć treba biti", napominje on.
Dio pomoći odnosi se na troškove mašina. Kao jedan od primjera istakao je berače pamuka.
"Industrija pamuka ima jednog proizvođača za kojeg znam, a koji proizvodi berači pamuka. Jedan. I to 1,2 miliona dolara", kaže on. "Gdje je konkurencija koja pomaže da ta stvar bude pristupačna?"
Dowdy ne tvrdi da ima sve odgovore, ali želi „sjedo za stolom“ kako bi imao iskren razgovor s kreatorima politike i regulatorima koji su fokusirani na jedan ključni cilj: vraćanje opreme i ulaznih troškova na domet kako bi farmeri mogli održati svoje poslovanje održivim.
"Ja sam za farmera", kaže Dowdy. "Ako farmer pobijedi, svi pobjeđuju."
